Koncepti pouzdanosti i analize pouzdanosti sve više dobivaju na važnosti povećanjem složenosti proizvoda i porastom zahtjeva krajnjih korisnika. To je posebice izraženo u postrojenjima visokih rizika, poput nuklearnih elektrana, gdje je pouzdanost ključan aspekt u očuvanju integriteta postrojenja, ali i sprječavanja dugotrajnog zastoja rada elektrane do kojeg može doći uslijed kvarova uređaja kojima se vrši inspekcija pojedinih dijelova postrojenja. Upravo iz tog razloga cilj ovoga rada bio je provesti analizu pouzdanosti uređaja za ispitivanje zavara tlačnih posuda reaktora i predložiti konstrukcijske promjene kojima će se povećati pouzdanost komponenti i podsustava kod kojih postoji povećani rizik od kvara. Radi upoznavanja s problematikom inženjerstva pouzdanosti, najprije su definirani pojmovi poput kvara, rizika, pouzdanosti i raspoloživosti sustava, te je definirana metodologija provedbe analize pouzdanosti. U metodologiji je poseban naglasak stavljen na ispravnu i temeljitu provedbu funkcijske analize, kao i na odabir i primjenu različitih metoda za analizu pouzdanosti. Kako bi se za konkretni slučaj omogućio odabir najprimjerenije metode, te postigli bolji rezultati i točnija primjena metode, prvo je dan pregled njihovih karakteristika, prednosti i nedostataka. U sljedećem koraku je provedena FMEA analiza, kao odabrana metoda za analizu pouzdanosti, na spomenutom uređaju za inspekciju zavara posude reaktora, kojeg razvija tvrtka INETEC. Najprije su opisani sam uređaj, njegov princip rada i interakcija s drugim podsustavima, nakon čega su provedbom funkcijske analize identificirane glavne i pomoćne funkcije uređaja, kao osnova za izradu FMEA tablica u kojima su potom definirani svi mogući načini, uzroci i posljedice otkazivanja. Pri njihovom definiranju, kao i kvantifikaciji ozbiljnosti i učestalosti, pomoglo je prijašnje iskustvo tvrtke te podaci od dobavljača i proizvođača. FMEA analizom identificirano je 1067 malih i srednjih rizika, 141 visokih te 29 kritičnih rizika u sustavu. Visoki rizici su u najvećoj mjeri posljedica prekida tokova zraka i energije kroz sustav, kao i mogućeg prodiranja vode unutar uređaja. Kvarovi, odnosno greške koje mogu nastati u sustavu najčešće su rezultat neadekvatne ulazne kontrole dijelova, pogrešnog proračuna, neadekvatne konstrukcije, kao i grešaka na softveru, instrumentu, kontrolnoj kutiji ili uslijed rukovanja operatera. Za sve rizike predložene su mjere za njihovo smanjenje, dok su za one kritične napravljene odgovarajuće konstrukcijske promjene, pri čemu su se najkritičnijim pokazali podsustavi za vakuumsko prianjanje uređaja za stijenku posude. Na samom kraju dan je kritički osvrt na upotrebu navedenih metoda te su dani prijedlozi za budući rad.
